Vrste koktela

Prije nego pogledate vrste koktela želio bih vam napisati nekoliko redaka o povijesti koktela.

Miješanje pića staro je gotovo koliko i nastanak civilizacije. Ljudi su oduvijek eksperimentirali miješanjem različitih vrsta pića – alkoholnih i bezalkoholnih. Neki čak tvrde da je prvi koktel napravljen od limunovog soka i zmije izmrvljene u prah, te da su takav koktel u 2. stoljeću Nove ere veličali kao odličan aperitiv.

Prva knjiga o, možemo reći, tzv. “koktelima” tiskana je u 17. stoljeću od strane “Distillers Company of London”, a sadržavala je vrlo komplicirane recepte. Naime, pića o kojima se govorilo bila su zamišljena da posluže u medicinske svrhe. S druge strane, i danas se tvrdi da neke vrste koktela imaju pozitivan učinak na zdravlje.

Postoje razne verzije o tome kako je nastao koktel (cocktail), a u nastavku slijedi nekoliko njih. Neke su zbunjujuće, a neke čak i smiješne. Do njih je u svojoj studiji došao g. John Doxat. On je napisao knjigu “Drinks and Drinking” 1971. godine. Nažalost, izdavač nije poznat. Na vama je da odlučite kojoj verziji ćete vjerovati. Ono što bismo ovdje mogli još dodati je da su sve verzije točne dok se ne dokaže suprotno.

1. Prvi puta koktel je bio definiran u američkom magazinu “Balance”, 1806. godine. Definicija je glasila: kombinacija alkohola, šećera, vode (led?) i voća. Riječ koktel tada vjerojatno nije bila u široj upotrebi, no u magazinu nisu isključivali mogućnost da je bila korištena puno ranije ali u ograničenom smislu.

2. U Yorkshire-u, u Engleskoj, bila je praksa podrezivanje repova neplemenitih rasa konja da bi ih odvojili od rasnih. Takve su konje nazivali cocktailed, pa postoji mogućnost da su miješana pića dobila naziv po tome.

3. Jedna od vrlo čestih teorija je ta da je, tijekom rata za neovisnost u Americi, vlasnica jedne gostinjske kuće, Betsy Flanagan, čiji su gosti bili časnici Lafayetteove i Washingtonove vojske, jednom pripremala pile koje je bilo ukradeno od njezinih susjeda koji su podržavali Engleze. Da bi proslavila taj pothvat ona je čaše, u kojima je kanila poslužiti piće tijekom večere, dekorirala ptičjim perjem. Njezini gosti su nazdravljali u njenu čast vičući: “vive le cocktail !”.

4. Druga verzija govori o istim ratnim vremenima, ali kaže da je postojao vlasnik gostinjske kuće koji je imao poznatog borbenog pijetla kojemu je dao ime “Washington”. Jednog dana pijetao je misteriozno nestao. Sav očajan, vlasnik pijetla je ponudio svoju kćer Bessie onom muškarcu koji pronađe pijetla i vrati mu ga. Na iznenađenje svih, pijetao je vratio prosac ruke njegove kćeri kojega je vlasnik ranije glatko odbio. Vlasnik pijetla je, iako ne odveć sretan, održao obećanje i pripremio veliku feštu za zaruke. Jadna je Bessie na zarukama izmiješala pića, no gostima se takvo piće dopalo te su mu dali ime cock tails, u čast pijetlu koji je bio povod slavlju.

5. Na meksičkoj obali je postojao mali grad Campeche, gdje su britanski mornari pili lokalni punč zvan dracs. Drvene žličice, koje su se koristile za miješanje toga pića, bile su vrlo specifičnog oblika. Lokalno stanovništvo ih je nazivalo cola de gallo, a na engleskom: cock’s tail. Kasnije, mornari su počeli koristiti taj naziv i za piće.

6. Ova verzija također potječe iz Meksika. Za vrijeme vrlo uspješnog posjeta lokalnom plemenskom poglavici, američki mornarički oficiri bili su posluženi egzotičnim pićem kojega je pripremila lijepa poglavičina kćer, imenom X-octl. U njezinu čast, oficiri su to piće nazvali cock-tails; riječ koja je na engleskom bila najsličnija njezinom imenu.

7. Tijekom 18. stoljeća borbenim pijetlovima u Englskoj je prije borbe davan alkoholni cock-ale. Također, pobjedničkom pijetlu se nazdravljalo pićem izmiješanim od toliko sastojaka koliko je imao čuperaka. Logično je da su se takva pića počela nazivati cocktails.

8. U Bordeauxu, u Francuskoj, postojala je stoljetna navika pravljenja punča baziranog na vinu kojega su nazivali coqetel.

9. U New Orleansu je živio ekscentrični francuski liječnik koji je servirao pića u čašicama za jaje, znanim po imenu coquetier. Iz toga naziva su njegovi američki prijatelji takva pića nazvali cock tails.

10. Godine 1871. balada “An American Cock-Tale” izdana je zajedno s ilustracijama. Na njima je vidljivo da su neki bogataši, dok su plovili na parobrodu Mississippi, povremeno naručivali pića koja su bila pripremljena od svih raspoloživih pića na brodu. Čaše u kojima se to radilo bile su tradicionalno u obliku pijetlovog prsnog koša te su imale štapiće za miješanje u obliku pijetlovog repa.

Eto, upravo ste pročitali najpopularnije teorije o nastanku riječi cocktail. Postoji vjerojatno i mnoštvo drugih, sve toliko bliske istini koliko i ovih deset. Kako god bilo, ostaje činjenica da nema sigurnog odgovora na to pitanje.

U engleskoj literaturi kokteli se spominju kao miješana pića. Prvu pravu knjigu o koktelima napisao je Jerry Thomas. Bilo je to 1862. godine, a nazvao ju je “The Bon Vivant’s Guide”. Dvadeset godina kasnije, nastala je knjiga “Bartender’s Manual”, a napisao ju je Harry Johnson. Nakon toga, u svijetu je izdano mnogo knjiga istog sadržaja.

Kokteli kakve danas poznajemo, ispočetka su se prvenstveno pripremali i posluživali na sportskim manifestacijama i raznim piknik putovanjima. Prvi bar u kojem su se posluživali kokteli otvoren je u Londonu početkom 20. stoljeća, a u Americi su kokteli postali popularni oko 1920. godine.

S obzirom da svako alkoholno piće započinje svoj “život” u destileriji, na ovoj stranici možete pogledati popis, vjerojatno, većine svih destilerija na svijetu.

Danas se, s jedne strane, tzv. klasičnim koktelima odaje dužno poštovanje. S druge pak strane, naša sklonost različitim vrstama koktela te njihovim okusima mijenja se i time omogućava vrlo aktivno i profesionalno eksperimentiranje u misterioznom svijetu koktela – svijetu koji svoju istinsku originalnost nikada ne otkriva do kraja.