Tequila se počela proizvoditi puno prije 16. stoljeća i to kao ritualno piće za vladajuću strukturu crkvenih dostojanstvenika. U 16. stoljeću, dolaskom Španjolaca u Meksiko, počeli su je proizvoditi fermentacijom mladica agave. Godine 1656. osnovan je grad kojeg su nazvali Tequila i u kojem se tequila proizvodila sve do početka 17. stoljeća. Tijekom 17. i 18. stoljeća Jose Cuervo postao je prvi čovjek koji je uspio komercijalizirati tequilu i to legalno, dobivši dozvolu španjolskih vlasti. Kasnije je, oko 1800. godine, Cenobio Sauza omogućio uvesti tequilu u SAD. Tequila je postala internacionalan proizvod tek za vrijeme meksičke revolucije, doba prohibicije u Americi te svjetskih ratova.

Tequila se proizvodi od plavkastih mladica agave. Prema meksičkom zakonu, mora sadržavati 51% plave agave. Postoji tequila i sa 100% agave, no takva mora proći obaveznu kontrolu vladinih stručnjaka prije nego što se smije distribuirati, te se smije legalno proizvoditi isključivo u Meksiku. Takva tequila je obično jedina “prava”, a samim time i najskuplja. Uglavnom vrijedi pravilo – što je veći postotak agave u tequili, to je tequila skuplja. Proizvođači koriste i druge sastojke da bi dobili tequilu ali ti sastojci ne smiju prelaziti 49% i to je naravno jeftiniji način proizvodnje tequile. Takva tequila se ne mora nužno proizvoditi u Meksiku, a naziva se još i “Mezcal”. Ovdje možemo primjeniti slično pravilo kao i kod brandya tj. cognaca. Dakle, sve tequile su mezcal ali svaki mezcal nije tequila.

Većina plave agave uzgaja se u meksičkoj pokrajini State of Jalisco. Osim ovdje, još četiri druge pokrajine uzgajaju plavu agavu. To su Michoacan, Nayarit, Tamaulipas i Guanajuato. Iako postoji preko sto vrsta agave, samo se plava koristi u proizvodnji tequile.

Tequila uglavnom ne mora dozrijevati, tako da se odmah nakon proizvodnje smije distribuirati. Takva je npr. White Tequila. Ipak, postoje i vrste tequile koje prolaze kroz proces dozrijevanja. Primjer za to je Gold Tequila koja se čuva u bijelim hrastovim bačvama i dozrijeva oko 3 godine. Jedina vrsta tequile za koju meksički zakon propisuje da mora proći proces sazrijevanja, i to najmanje jednu godinu, je Anejo Tequila.

Na kraju jedan mali savjet: ako poželite kupiti kvalitetnu tequilu, obratite pozornost i pročitajte etiketu na boci. Trebala bi biti napisana vrsta tequile (npr. 100% Agave, ili Anejo). Također, na etiketi se mora nalaziti naziv proizvođača i regija kao i NOM broj. To je jedinstveni identifikacijski broj proizvođača. Možda ćete na etiketi naići i na “DGN” što predstavlja kraticu za “Direccion General de Normas” i znači da je tequila flaširana u SAD-u i da je vrlo stara.

Koktele čiju osnovu čini tequila možete potražiti ovdje.